Moja satnica (0)
Trijumf debitanta – Berlinale 2018.
Kao glavni favoriti za nagrade 68. Berlinala - među kritičarima bili su SEASON OF THE DEVIL filipinskog majstora Lava Diaza, koji je sam autor najavio kao priču o „zlikovcima koji zagorčavaju život čitavom čovečanstvu”, animirani film inspirisan Kurosavinim klasicima - THE ISLE OF DOG buntovnika i miljenika Wesa Andersona, koji je i otvorio Festival, te ratna drama TRANSIT Christiana Petzolda, nastala po romanu Ane Sigers. Impresivan utisak na publiku ostavio je norveški film U – JULY 22 Erika Poppea o masakru desničarskog ekstremiste u letnjem kampu na ostrvu Utoya 2011. godine, a istorijsku temu nedavne prošlosti (1985) preispitao je i MUSEUM Alonsa Ruizpalaciosa. Drugi dugometražni film mladog Meksikanca - govori o dvojici studenata koji nameravaju da upadnu u Nacionalni antropološki muzej u Meksiko Sitiju i ukradu vredne eksponate, prevashodno posmrtnu masku Kralja Pakala. I dok njihove porodice proslavljaju Božić,  oni se upuštaju u posao, baš kao dva prava sezonska kriminalca. Film MUSEUM nagrađen je Medvedom za najbolji scenario. 

Manuel Alcalá & Alonso Ruizpalacios (Museum, Alonso Ruizpalacios)

Svetsku premijeru u takmičarskom programu imali su i filmovi UNSANE Stevena Soderbergha o mladoj ženi koja napušta svoj rodni grad kako bi pobegla od ružne prošlosti i započela nov posao, zatim biografska drama DOVLATOV Alekseja Germana mlađeg, u kom ulogu slavnog ruskog pisca tumači mladi srpski glumac Milan Marić, te iranski PIG Manija Haghighija, crna komedija o filmskom reditelju kojem je zabranjeno da snima, te tako kažnjenom da tumara u potrazi za večitim dečakom u telu starca.

I, mada je malo ko očekivao - Zlatnog medveda Žiri Festivala dodelio je debitantskom filmu Adine Pintilie TOUCH ME NOT (u produkciji Rumunije, Nemačke, Francuske, Bugarske i Češke). Film je najavljen kao „emotivno putovanje Laure, Tomasa i Kristijana, koje nudi duboko empatičan prodor u njihove živote“, a zapravo dočarava žudnje i strahove za intimnošću, upornost u prevazilaženju starih načina, mehanizama i tabua, kako bi se konačno stiglo do željene slobode. Ono što ovu filmsku priču čini osobitom je činjenica da se intima pojavi tamo gde joj se najmanje nadamo, negde gde voleti drugog ne znači i gubitak onog svog. Zanimljiv je komentar Guardijanovog kritičara Petera Bradshawa, na ovu odluku žirija: Brexit, Trump, Golden Bear – aludirajući da ionako živimo u vremenu katastrofa, te nas ni pobeda kvazi dokumentarnog igranog filma labilne dramaturške strukture ne može iznenaditi. 

Touch Me Not, Adina Pintilie

Srebrnog medveda, specijalnu nagradu Žirija osvojio je film MUG Margožate Szumowske, po utisku Carmen Gray (Winterthur) – „impresivno snimljene, oštre socijalne i političke satire o svakodnevici u poljskoj provinciji, uz pregšt crnog humora“.

Mug, Małgorzata Szumowska

Dostojno predstavljanje okruženja u festivalskoj PANORAMI poneo je personalni esej Nicolasa Wagnièresa HOTEL JUGOSLAVIJA o jednom od najpoznatijih hotela propale države u drugoj polovini XX veka. Film je sniman 10 godina i fokusiran na velike promene u društvu ovog podneblja. Prvi dugometražni film Ioane Uricaru LEMONADE priča o Rumunki, medicinskoj sestri koja se udaje tokom radnog boravka u Sjedinjenim državama, pa dok čeka Zeleni karton – shvata bolnu istinu „da čak i oni koji mrze Ameriku, žele da žive u Americi.“ Film Árpáda Bogdána GENESIS inspirisan je istinitim događajima 2008. i 2009. kada je u napadima mađarskih neonacista na romska naselja ubijeno šestoro ljudi. Film prati dečaka koji ostaje bez roditelja, i prinuđen je da živi sa starcima, što sasvim menja njegovo harmonično detinjstvo. Svetsku premijeru u ovoj selekciji imao je i film LAND Babaka Jalalija (autora genijalnog Radio Dreams, prikazanog na Cinema City 2016). Ovo je film o ponosu, domovini i slabosti, koji u moćnoj vizelnoj predstavi komentariše položaj starosedelaca u USA. 

Nicolas Wagnières (Hotel Jugoslavija)

Filmovi koji su oštri do oporosti, bolno bliski u sadašnjosti, filmovi koji misle kao publika – prikazuju se u selekciji FORUM. Pažnju kritike najviše je privukao kineski film AN ELEPHANT SITTING STILL Hu Boa. Na severu Kine je grad Manžuli, a tamo – kažu - živi slon koji mirno sedi i ignoriše svet oko sebe. Manžuli postaje opsesija protagonista ovog filma, jer se nadaju pronalaženju smisla i spasenja svom sebičluku. Ovaj upečatljivi rediteljski debi Hu Boa, čiji romani su već izazvali senzaciju u Kini, je četvorosatni portret egoističkog društva. Na žalost, ovo će ostati i završno poglavlje njegovog opusa, jer je u oktobru 2012. umetnik sebi oduzeo život. Imao je samo 29 godina. Publika u Arsenalu (centralnom mestu FORUM Selekcije) je pak više volela DIE TOMMORROW Nawapola Thamrongrattanarita koji navodi na razmišljanje da „smrt - iako izgleda daleko, nikada nije predaleko, pa se oni uplašeni od smrti, zapravo plaše i samog života”. Portugalac Andre Gil Mata, debitovao filmom KAKO SAM SE ZALJUBIO U EVU RAS 2016. sada je predstavio svoj drugi film DRVO, snimljen u Bosni, blizak produkciji Bistrik 7 i film.factory mađarskog reditelja, a sada mentora mladim umetnicima - Bele Tara (gost Cinema City 2011). U selekciji FORUM prikazan je i film Živojina Pavlovića iz 1967. godine KAD BUDEM MRTAV I BEO, i to dva puta – na Akademiji umetnosti i bioskopu ZOO Palast. Za najbolji u čitavoj selekciji kritičar Adam Cook (MUBI) ocenjuje THE INFINITE FOOTBALL novo ostvarenje Cornela Poromboiua (poznatog po filmovima: 12:08 do Bukurešta, Policija, pridev, Blago).

Corneliu Porumboiu & Christoph Terhechte (Infinite Football)

Na ovogodišnjem Berlinalu Srbiju je u koprodukciji sa Slovačkom predstavio animirani film, i to u selekciji GENERATION 14plus. Desetominutni film Ane Nedeljković i Nikole Majdaka ml. NEPUTOVANJA, priča o jednoj maloj zemlji, tamo nedalekoj, gde je istorija ostavila svoj pečat, a budućnost ne žuri da se desi, i gde svi stanovnici sebi ponavljaju kako žive u najlepšoj zemlji na svetu. 


Petar Protić, uz veliku pomoć prijatelja i festivalskog kataloga

* Fotografije preuzete sa zvaničnog sajta Berlinale festivala.